Pinklecfest – kako su ga inicijatori i organizatori nazvali po kajkavskoj riječi pinklec, što označava naramak ili zavežljaj potrepština, u dva vikenda listopada publici nudi besplatan program ispunjen višemedijskim predavanjima, putopisnim prezentacijama i planinarskim pohodom na obližnju planinu Kalnik, što se u dosadašnjim izdanjima festivala, zahvaljujući sunčanim jesenskim danima i kvalitetnoj organizaciji lokalnih planinara, pokazalo kao pun pogodak.

  • Pinklec je riječ iz kajkavskog narječja, uobičajena u Kalničkom Prigorju, a predstavlja naramak, naprtnjaču, zavežljaj onih stvari najpotrebnijih čovjeku pri odlasku na put, tradicionalno u potrazi za poslom. U novije doba simbolom je lutanja i vrludanja, bezbrižnosti, ali i minimalizma, nerastrošnosti pri otkrivanju novih mjesta te istinskog, nekonzumerističkog doživljaja putovanja.
  • Putujemo, u početku, kako bismo se izgubili; zatim, putujemo, kako bismo se pronašli. Putujemo kako bismo otvorili svoja srca i oči i saznali više o svijetu nego što će nam to reći mediji. Putujemo kako bismo bogatstva raspršena širom svijeta, doveli u svoje glave i time smanjili svoje neznanje. I putujemo, u suštini, kako bismo ponovo postali "mlade budale" - kako bismo usporili vrijeme i bili obuzeti iskustvima, i kako bismo se ponovo zaljubili.
  • U stvari, neki znanstveni radovi ukazuju na to kako je bježanje - i to bez obzira kamo se išlo - bitna navika za učinkovitije razmišljanje. Nije važno radi li se o godišnjem odmoru, ili kratkom izletu: riječ je o pomalo po sebi mučnom činu, kad moramo prijeći put između svojeg doma i mjesta na kojem ćemo negdje daleko provesti noć: za to je potrebno razmišljanje, i taj nam je trening potreban, kao tjelesno iskustvo i kao vježbanje mozga.
  • Zašto putujemo? Što nas čini poput strojeva, koji će se podvrgnuti buđenjima zamućenih očiju, teškim letovima i ponekad odbojnoj hrani? Zašto neki izabiru mjesta s gužvama, dok drugi odlaze u predjele koji su rijetko viđali čovjeka?
  • Odgovor je naizgled jednostavan: moramo putovati. To je u našoj krvi, neutaživa žudnja, ono što nas kopka da se iščupamo iz svojeg korijenja i učinimo nešto novo, razbijemo životnu rutinu.